Čovjek Sredozemlja, Hrvat antike

Marin Zaninović rođen je u srcu otoka Hvara. Obrazovao se na rodnom otoku, na klasičnim gimnazijama u Bolu na Braču i u Splitu. Ogranak Matice hrvatske u Hvaru objavio je knjigu njegovih mladenačkih pjesama Hrid u moru (2019).

Diplomiravši 1955. na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, radio je ondje od 1957. do umirovljenja napredujući od asistenta do redovitog profesora. Svoju je široku kulturu njegovao cijeloga života i koristio se njome u nastavnom i znanstvenom radu. Studente je poticao da uče jezike i da čitaju, jer „u knjigama sve piše“. Vodio je poslijediplomske studije arheologije na matičnom fakultetu i kulturne povijesti istočne jadranske obale na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Predavao je i na Hrvatskim studijima, a kao gost na sveučilištima u Ljubljani, Strasbourgu i Padovi. Učinkovito je ispunjavao i ostale akademske obveze: bio mentor mnogim mladim kolegama, sudjelovao na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, pisao stručne članke za referentnu literaturu i popularizirao struku. Sa željom da svoju voljenu struku približi čitateljima dao je 2020. i intervju Tomislavu Šovagoviću za 675. broj Vijenca.

Marin Zaninović bio je duboko svjestan činjenice da je antička baština dio hrvatske povijesti i kulture / Snimio  Borna Filić  / PIXSELL

Doktorska disertacija Ilirsko pleme Delmati i njihova uloga u antičkom Iliriku (1965) uzorna je monografija o prapovijesnom i protohistorijskom narodu s hrvatskoga povijesnog prostora. Utemeljio ju je na svim vrstama izvora: tekstovima grčkih i rimskih pisaca, natpisima, nalazima materijalne kulture i vlastitim terenskim pregledima. Tiskana je uz kraćenje u dvama nastavcima u Godišnjaku Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH (4, 1966. i 5, 1967). Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku i Gradska knjižnica Juraj Šižgorić omogućili su mu da je objavi čitavu (2007).

Prvi je znanstveno elaborirao grčki postanak antičke parcelacije u plodnome hvarskome polju između Staroga Grada, Vrboske i Jelse (1981. i 1983). Ustrajno se borio protiv devastacije povijesnog rastera u Polju i time pridonio da se ono uvrsti među hrvatske spomenike na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.

Obilazio je otočje, priobalje i zaleđe zapažajući i bilježeći tragove prapovijesnoga, protohistorijskog i antičkog obitavanja te je pisao o položaju antičkih imanja i naselja, o antičkim intervencijama u prostoru, o napučenosti užih regija. Kao suradnik i kao voditelj istraživao je brojne lokalitete na Braču, Korčuli, Hvaru i Visu, u Cavtatu i okolici (Epidaur), Solinu (Salona) i Danilu kod Šibenika (Rider) te u Bosni i Hercegovini, u Livanjskom i Duvanjskom polju i kod Stoca (Ošanići).

Njegov su predmet odnos nositelja domaćih kultura hrvatskoga povijesnog prostora s nositeljima tekovina univerzalne grčke i rimske civilizacije, ovdašnje rimsko vojevanje, populacija antičkoga doba i različite manifestacije opće rimske civilizacije uz specifičnosti koje su iznikle iz domaćeg nasljeđa.

U knjizi Ilirski ratovi (Školska knjiga, 2015) slobodno je, uz eruditska proširenja, sa žarom i ljubavlju ispripovijedao daleko šire gradivo iz stare povijesti hrvatskih zemalja no što najavljuje naslov.

Savjesno se pozivao na doprinose prethodnika i promicao znanje o njima. Velik je dio opusa posvetio povijesti i arheološkoj baštini Hvara i zaslužnim Hvaranima. Zavičaj mu se odužio Nagradom grada Hvara za životno djelo, za polustoljetni znanstveni i pedagoški rad te za istraživanje arheologije i povijesti grada i otoka (2004).

Član radnik Matice hrvatske bio je od 1968. Član suradnik Razreda za društvene znanosti HAZU postao je 1988. Akademijin Odjel / Odsjek za arheologiju vodio je gotovo četvrt stoljeća. Bio je član uredništva i urednik njegova glasila Arheološki radovi i rasprave. Godine 1988. izabran je i za redovitog člana Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH u Sarajevu i za inozemnog dopisnog člana Deputazione di Storia patria per le Venezie u Veneciji. Bio je član međunarodne udruge za grčku i latinsku epigrafiju (A.I.E.G.L.).

Od 1969. do 1971. bio je predsjednik Hrvatskog arheološkog društva, drugi otkako se Društvo obnovilo izdvojivši se 1967. iz jugoslavenske strukovne udruge. Djelovao je kao urednik ili član uredništva časopisa Opuscula archaeologica Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

O visokim su mu obljetnicama rođenja različite ustanove posvetile svoje znanstvene časopise. Ističe se dvobroj Opuscula archaeologica (23–24, 1999–2000) s prilozima šezdeset i dvoje kolega. Bibliografija Marina Zaninovića tada je brojila 250 naslova. Deset godina poslije, čestitajući mu osamdeseti rođendan, kolege su u istome časopisu (33, 2009) dopunili njegovu bibliografiju s osamdeset tiskanih naslova i 31 naslovom istupa na radiju i televiziji. Posvećeni su mu i devetnaesti broj časopisa Histria antiqua (2010) i dvadeseti broj Arheoloških radova i rasprava HAZU (2021), gdje je njegov opus procijenjen na više od četiristo naslova.

Hrvatsko arheološko društvo imenovalo ga je počasnim članom. Dodijelilo mu je nagrade Don Frane Bulić za životno djelo (2003) i Josip Brunšmid za godišnji doprinos hrvatskoj arheologiji (2008), za koautorstvo u knjizi Kroatien in der Antike urednice Mirjane Sanader (Mainz am Rhein: Philipp von Zabern, 2007). Istu je knjigu nagradila i INA za promicanje hrvatske kulture u inozemstvu u 2007. godini.

Bio je pročelnik Odsjeka za arheologiju, predstojnik Arheološkog zavoda i Arheološkog instituta u Centru za povijesne znanosti, član Savjeta za zaštitu spomenika i Muzejskog savjeta te Komisije humanističkih znanosti pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Bio je urednik polja arheologije u izdanjima Leksikografskog zavoda. Kraće je uređivao časopise Prinosi Arheološkog instituta u Zagrebu i Histria antiqua Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju Brijuni – Medulin. Član Savjeta toga Centra bio je od 2007. Izabran je i za člana uredništva makedonskog časopisa Folia archaeologica Balcanica (2006).

Za osobite zasluge u znanosti odlikovan je 1996. Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Hrvatski sabor dodijelio mu je 2008. Nagradu za životno djelo i cjelokupni znanstvenoistraživački rad u području humanističkih znanosti.

Raspon njegovih znanstvenih interesa sezao je od prapovijesti do 21. stoljeća, a oslanjao se na golemu humanističku erudiciju. Odabrani članci Marina Zaninovića o protohistorijskom i antičkom razdoblju pretiskani su u knjizi Od Helena do Hrvata (Školska knjiga, 1996). Naslov savršeno odražava što on jest: čovjek Sredozemlja, Hrvat antike sa zavičajem u srcu. Bio je duboko svjestan činjenice da je antička baština dio hrvatske povijesti i kulture, te je disao, živio i djelovao u skladu s tim.